UltimateArt

Avalski toranj: toranj sagrađen dvaput

Betonski tronožac na vrhu planine, projektovan na jednakostraničnom trouglu, srušen 1999. i podignut ponovo voljom miliona ljudi

Avala Tower above the pine forest, with Belgrade in the distanceAutor fotografije© ULTIMATE International Media

ULTIMATE Art · 20. novembar 2026.

2 min čitanja

Većina televizijskih tornjeva je okrugla. Beogradski stoji na tri noge, kao tronožac kakav je postojao u svakoj staroj srpskoj kući, a presek mu je jednakostraničan trougao. Za vedrog dana vidi se iz grada, šesnaest kilometara daleko, na vrhu Avale: sivi uzvičnik na kraju gradske silueta.

Projekat

Arhitekte su bili Uglješa Bogunović i Slobodan Janjić, a konstrukciju je projektovao inženjer Milan Krstić, član Srpske akademije nauka i umetnosti čija je specijalnost, prikladno, bila stabilnost tankozidnih ljuski. Krstić je celu konstrukciju zasnovao na jednakostraničnom trouglu, obliku koji se ne savija.

Looking up the concrete shaft of Avala Tower from its three-legged base to the observation deckAutor fotografijeMiomir Magdevski, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Tri noge, jedan trougao: podnožje obnovljenog tornja.

Projekat i temelji nastali su 1959. i 1960, a stablo je raslo 1963. i 1964. u hidrauličnoj kliznoj oplati, beton se lio neprekidno dok je oplata puzala naviše. Gradio ga je beogradski GP „Rad”, a 14. maja 1965. toranj je pušten u rad, visok 202,87 metara.

Njegove stope su iznenađujuće plitke. Noge leže na betonskim blokovima ugrađenim u čvrstu stenu Avale, duboko tek oko metar i dvadeset: toranj je stajao zahvaljujući ravnoteži i planini, a ne kopanju u nju. Gradski arhiv beleži visoko gore šestougaoni „lebdeći” restoran na 118 metara, sa durbinima uperenim ka Beogradu.

29. april 1999.

U noći 29. aprila 1999, tokom NATO bombardovanja, pogođena je jedna od tri noge i toranj se srušio. Tronožac ne može da stoji na dve noge, i to je oduvek bila cena njegove elegancije. Nekoliko godina Avala je imala samo batrljak, a vrh je delovao ogoljeno.

Sagrađen ponovo

Kampanja za obnovu, „Izgradimo toranj”, okupila je više od milion ljudi: razglednice, koncerti, donacije i humanitarni teniski meč Novaka Đokovića i Ane Ivanović. Novi toranj projektovao je beogradski Saobraćajni institut CIP, a gradio Ratko Mitrović Dedinje; radovi na stablu počeli su u zimu 2006/07, a svečano je otvoren 21. aprila 2010.

Veran je originalu po obliku, ali ne i po snazi. Novi toranj koristi jači beton MB 50, težak je skoro 6.000 tona, oko pola više od prethodnika, i projektovan je za vetar od 200 kilometara na čas. Malo je i viši, 204,5 metara. Dva Šindlerova lifta penju se brzinom od tri metra u sekundi i do otvorenog vidikovca na 122 metra stižu za 38 sekundi.

Nasleđe

Toranj pripada porodici betonskih predajnih tornjeva podignutih širom Jugoslavije, ali nijedan nema ovakvu priču. Upravljač ga zove ponosom svih Beograđana, a brojke to potvrđuju: više od 160.000 posetilaca godišnje po njegovim podacima iz 2017, i do 5.000 tokom letnjeg vikenda. Malo je građevina toliko voljenih da se plate dvaput.

The long shadow of Avala Tower falling across the autumn forest of Mount Avala, seen from the lookoutAutor fotografijeMiomir Magdevski, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Senka tornja preko avalske šume, sa vidikovca.

Pogledajte sami

Dođite jednog vedrog jutra i stanite na vidikovac okrenut severu: Beograd, reke i vojvođanske ravnice leže ravno do horizonta. Na obližnjem vrhu stoji Spomenik Neznanom junaku Ivana Meštrovića, završen 1938, a šumske staze između njih najlepši su poludnevni izlet iz grada.

Filmovi

 

Beogradsko blago: Avalski toranj · RTS Obrazovno-naučni program

U ovom tekstu

 

U serijalu

 

Beogradsko pismo o umetnosti

Otvaranja, konkursi i novi profili, jednom nedeljno.

Vašu adresu koristimo samo za slanje Pisma, a svako izdanje ima odjavu jednim klikom.