Beograd stoji na ušću dve velike reke, pa je lako pomisliti da grad jednostavno pije iz njih. Nije baš tako. Većinu istorije voda je dolazila sa izvora u brdima, spuštana kroz glinu i kamen, a danas najveći deo vode iz česme počinje kao kiša koja se filtrira kroz šljunak ispod Save.
Tri carstva i jedan kantar
Prvi vodovod bio je rimski, sagrađen u prvoj polovini prvog veka nove ere sa izvora kod Malog Mokrog Luga, a delovi su korišćeni još sedamdesetih godina 19. veka. U prvoj polovini 18. veka Osmanlije su izgradile Bulbuderski vodovod od glinenih cevi, a između 1724. i 1737. austrijska vojska položila je Varoški vodovod.
Sva tri sistema sticala su se u jedan rezervoar za izjednačavanje vode na grebenu iznad starog grada, i taj rezervoar dao je mestu ime. Terazije, najsvečaniji beogradski trg, nose ime po turskoj reči za vagu: najotmeniju adresu u gradu krstio je vodovod.
Česme dugog pamćenja
Najstarija sačuvana česma je česma Mehmed-paše Sokolovića na Kalemegdanu iz 16. veka, gde se završavao osmanski vod od Bulbulderskog izvora posle puta kroz Dorćol. Delijska česma pominje se u 17. veku, a kamena česma na Terazijama iz 1860. preseljena je u Topčider 1911. i vraćena kući 1975.
Vodovod iz 1892.
Moderni beogradski vodovod pušten je 12. jula 1892, kod terazijske česme, i grad je prvi put pio podzemnu vodu. Ubrzo su inženjeri gradili i kanalizaciju: prve ulice dobile su je 1905, po projektu inženjera Dušana Ninkovića, a od 1912. Terazijski tunel prevodi otpadnu vodu sa savske strane grebena na dunavsku.
Voda ispod ostrva
Srce sistema danas je Makiš, ravnica pored Save uzvodno od Ade Ciganlije. Ovde Ranijevi bunari, sa drenovima koji se šire kroz šljunak kao žbice kišobrana, crpe vodu koju je šljunak već prečistio, a postrojenja završavaju posao. Makiš 2, završen 2014, projektovan je za 2.000 litara u sekundi.
To objašnjava i jedno letnje pravilo. Jezero na Adi Ciganliji, nastalo 1967. pregrađivanjem rukavca Save, leži iznad gradskog izvorišta, pa su motorni čamci zabranjeni, a jezero ostaje čisto za stotine hiljada kupača tokom vrelog vikenda. Beograđani ga zovu svojim morem; inženjeri vodovoda zovu ga travnjakom ispred rezervoara.
Čišćenje reka
Sledeće poglavlje tiče se onoga što se vraća u reke. Beogradske otpadne vode dugo odlaze u Savu i Dunav neprečišćene. U junu 2024. potpisani su sporazumi o prvom velikom gradskom postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, u Velikom Selu na Dunavu, projektovanom za 423.000 kubnih metara dnevno, odnosno za oko 1,5 miliona stanovnika.
Njegov par je interceptor, veliki kolektor koji skuplja gradske ispuste duž reka i odvodi ih do postrojenja. Zajedno su razlog da reke koje su stvorile grad s vremenom budu čistije nego što su bile generacijama.
Voda za polja
Severno od grada, ravna polja Vojvodine ispresecana su hidrosistemom Dunav–Tisa–Dunav: 929 kilometara kopanih kanala sa prevodnicama, ustavama i crpnim stanicama, u savremenom obliku završenim 1977. Brana na Tisi reguliše vodu za navodnjavanje oko 3.000 kvadratnih kilometara Banata, podsetnik da je inženjerstvo u ovom delu Evrope uglavnom umeće dovođenja vode do pšenice.
Autor fotografijePetkovic Boris, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia CommonsPogledajte sami
Počnite od česme na Terazijama, zatim siđite do Kalemegdana i česme Mehmed-paše Sokolovića u tvrđavi. Leti se okupajte na Adi Ciganliji i setite se šta je ispod vas. Za nauku grada uopšte, Muzej Nikole Tesle je na kratkoj šetnji od Hrama Svetog Save.


