UltimateArt

Lekarstvo i Beli grad

Manastirska farmakopeja, pisac koji je bio kraljev lekar, dva dana koja su vakcinisala grad i bašta lekovitog bilja

A visitor in a straw hat among cacti and succulents in the 1892 glasshouse of Jevremovac Botanical GardenAutor fotografijeMiomir Magdevski, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons

ULTIMATE Art · 20. novembar 2026.

3 min čitanja

Srpska medicina ima naviku da stiže u dobrom društvu. Njen prvi veliki tekst prepisali su monasi, u zgradi njene prve bolnice danas je muzej, jedan od njenih najboljih lekara bio je i jedan od najboljih pripovedača, a njen glavni botaničar dao je ime jednoj smrči. Ovo je priča o medicini u Beogradu kao istoriji i nauci: bez lekova i saveta, samo ljudi i ideje.

Farmakopeja na Svetoj Gori

Hilandarski medicinski kodeks, koji čuva srpski manastir na Svetoj Gori, medicinski je zbornik iz sredine 16. veka. Njegov spisak prostih lekova srpski je prevod dela Circa instans, travnika čuvene medicinske škole u Salernu, a rasprava o velikim i malim boginjama potiče od Avicene, preko latinskog prevoda nastalog u Toledu krajem 12. veka.

To je lepa slika putovanja znanja: persijska medicina, čitana na latinskom u Španiji, proučavana u Italiji i prepisana na staroslovenskom srpske redakcije na grčkom poluostrvu.

Vek lekara

Moderna beogradska medicina oblikovala se u 19. veku. Godine 1844. Vojna bolnica počela je da skuplja medicinske predmete u Muzeju retkosti. Prva civilna bolnica u gradu, Prva varoška bolnica u Ulici Džordža Vašingtona 19, sagrađena je između 1865. i 1868. po projektu Jovana Frencela, a njeno poslednje odeljenje, očno, iselilo se tek 1983.

Dvadeset drugog aprila 1872. petnaest lekara osnovalo je Srpsko lekarsko društvo, a tog leta odlučili su da izdaju časopis Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, koji izlazi i danas. Četiri godine kasnije, 1876, u sali beogradske opštine osnovan je Crveni krst Srbije, na inicijativu jednog vojnog lekara.

Lekar koji je pisao pripovetke

Laza Lazarević, rođen u Šapcu 1851, vodio je odeljenje za unutrašnje bolesti Opšte državne bolnice u Beogradu i bio lični lekar kralja Milana. Uveče je pisao, a pripovetke su ga učinile jednim od najboljih prozaista svog doba, članom Srpskog učenog društva sa 31 godinom. Umro je 1891, pre četrdesete, sa stetoskopom u jednom džepu i klasikom u drugom.

Draga Ljočić je, kao državna stipendistkinja, studirala medicinu u Cirihu i postala prva žena lekar u Srbiji. Kada je Medicinski fakultet u Beogradu konačno otvoren posle Prvog svetskog rata, za prvog dekana 6. februara 1920. izabran je Milan Jovanović Batut, pionir javnog zdravlja čije ime danas nosi Institut za javno zdravlje Srbije. Fakultet nije imao zgradu: anatomija se predavala u Zaraznom odeljenju vojne bolnice.

Škotska dolazi u Srbiju

Godine 1915, dok je pegavi tifus harao ratnom Srbijom, stigle su Bolnice škotskih žena na čelu sa dr Elsi Inglis. Tri njihove lekarke i sestre, Elizabet Ros, Lorna Feris i Mejbel Dirmer, umrle su od tifusa u Kragujevcu; Rosova na svoj 37. rođendan. U septembru 1915. Mladenovac je Inglisovoj posvetio česmu, koja i danas nosi njeno ime.

Dva dana u martu

U februaru 1972. hodočasnik se vratio u Jugoslaviju zaražen velikim boginjama, a epidemija koja je usledila bila je najveća u Evropi posle Drugog svetskog rata, i poslednja. Dvadeset trećeg marta odlučeno je da se vakciniše ceo Beograd, i oko 800.000 ljudi vakcinisano je za dva dana. Na kraju je Svetska zdravstvena organizacija zabeležila 18 miliona vakcinisanih od 20 miliona, a epidemija je proglašena završenom u maju.

Prvi put u Parizu

U oktobru 1958. akcident kritičnosti u Institutu za nuklearne nauke Vinča, nadomak Beograda, izložio je šest istraživača jakom zračenju. Prebačeni su u Pariz, gde je tim Žorža Matea četvorici dao injekcije koštane srži, među prvim takvim transplantacijama između nesrodnih ljudi. Petorica su preživela. Priča je 2023. postala srpski igrani film Čuvari formule.

Botaničar i bašta

Josif Pančić, rođen 1814, školovao se za lekara pre nego što ga je botanika osvojila. Radio je kao okružni lekar, osnovao prvu Kraljevsku botaničku baštu u Beogradu na Dorćolu 1874, otkrio Pančićevu omoriku u Zaovinama na Tari 1877. i postao prvi predsednik Srpske kraljevske akademije 1887.

A visitor in a straw hat among cacti and succulents in the 1892 glasshouse of Jevremovac Botanical GardenAutor fotografijeMiomir Magdevski, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
U staklenoj bašti iz 1892. u Botaničkoj bašti Jevremovac.

Pošto su poplave oštetile baštu kraj reke, preseljena je na novo mesto, imanje darovano pod uslovom da nosi ime nekadašnjeg vlasnika, Jevrema Obrenovića: otud Jevremovac. Njena velika staklena bašta iz 1892, izrađena u Drezdenu, danas je zaštićeni spomenik kulture. Ovde je lekovito bilje ono što je za nauku oduvek bilo: primerci koje treba imenovati, proučiti i razumeti.

Pogledajte sami

Muzej Srpskog lekarskog društva, „Medicina u Srbiji kroz vekove”, nalazi se u staroj Prvoj varoškoj bolnici u Ulici Džordža Vašingtona 19, kao odeljenje Muzeja nauke i tehnike. Njegov najstariji eksponat je ljudska kost podlaktice sa zaraslim prelomom. Na kratkoj šetnji odatle, Botanička bašta Jevremovac i njena staklena bašta prirodan su nastavak.

U ovom tekstu

 

U serijalu

 

Beogradsko pismo o umetnosti

Otvaranja, konkursi i novi profili, jednom nedeljno.

Vašu adresu koristimo samo za slanje Pisma, a svako izdanje ima odjavu jednim klikom.