U starom Zemunu, među habzburškim vencima i trgovačkim kućama, modernistička kula se diže stepenasto kao komandni most broda, ili avion pri poletanju. U tome je i bila poenta.
Sedište za nebo
Tridesetih godina Kraljevsko jugoslovensko vazduhoplovstvo bilo je jedna od najmodernijih institucija mlade kraljevine i želelo je sedište po svojoj meri. Lokacija je bila u srcu starog Zemuna, na zemljištu nekadašnje Vojne komande pored Glavne ulice, a posao je dobio Dragiša Brašovan, jedan od vodećih arhitekata jugoslovenskog modernizma.
Stepenice ka nebu
Završena 1935, zgrada je dočekana kao jedna od najlepših i najmonumentalnijih u zemlji. Četvorospratni blok oko unutrašnjeg dvorišta krunisan je kulom od sedam spratova stepenastih volumena. Statičke proračune uradio je Milutin Milanković, naučnik koji je izračunao kako spore promene Zemljine putanje donose ledena doba, a Ikar Zlate Markov na bočnoj fasadi skulptura je sa suvim smislom za humor kada je letenje u pitanju.
Arhitekta
Brašovan (1887–1965), rođen u Vršcu, projektovao je jugoslovenski paviljon na Međunarodnoj izložbi u Barseloni 1929, jedan od retkih avangardnih paviljona tamo pored onog Misa van der Roea, kao i Državnu štampariju u Beogradu, kasnije BIGZ, i Banovinu u Novom Sadu. Pedesetih je sedište omladine na Bulevaru kralja Aleksandra pretvorio u Metropol, hotel koji je postao beogradski prozor u svet.
Slike tamo gde su bili piloti
Zgrada je najvažnije modernističko delo starog Zemuna i zaštićeno kulturno dobro. Unutra, Dom vazduhoplovstva vodi Galeriju Ikar, sa izložbama koje se smenjuju i međunarodnim festivalom akvarela svakog kasnog leta, pa zgrada građena za pilote danas izlaže slike.
Kako je videti
Sa ulice, u šetnji između zemunskog keja i Gardoša. Stanite preko puta, na drugu stranu Glavne, i pustite kulu da uradi ono što je Brašovan od nje tražio: da poleti, a da nikada ne napusti zemlju.

