Naučnik čiji su svetlosni objekti od matematike Galoaovih polja napravili umetnost.
Vladimir Bonačić (1938–1999) vodio je Laboratoriju za kibernetiku zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković i od 1968. gradio interaktivne „dinamičke objekte”: mreže svetala koje pokreće algebra Galoaovih polja. Jedan od njih, u ritmu od dve sekunde, ponavlja obrazac tek posle oko 274 godine, što ga čini najstrpljivijim umetničkim delom u ovom vodiču. Godine 1970. jedan je stajao na fasadi beogradskog Muzeja savremene umetnosti, a 1972. osnovao je Jerusalimski program umetnosti i nauke na Akademiji Becalel.
Otvaranja, konkursi i novi profili, jednom nedeljno.